RAT U VIJETNAMU

Kasnih 1950-ih godina nakon frakcuskog poraza 1954. godine i nemogućnosti održavanja slobodnih izbora 1955. izbio je građanski rat između sjevernog i južnog Vijetnama. Predsjednik Johnson je u 1960-ima odlučio pojačati ulogu SAD-a nakon Kennedyjeve početne inicijative.

Situaticija u Vijetnamu tijekom 1950-ih i ranih 1960-ih

Na internacionalnoj konferenciji u Ženevi Vijetnam je bio podijeljen sa Hoom na čelu Sjevera, te Ngo Dinh Dienom rimokatolikom anti-komunistom u većinski budističkoj populaciji na čelu Juga. Izbori za ujedinjenje Vijetnama trebali su se održati za dvije godine. Uvjeren da bi pad Vijetnama pogodovao padu Tajlanda i Indonezije Eisenhower je podržao Ngo Dinh Diema i njegov prijedlog da se održe izvanredni izbori 1956-te te  je uspostavljen Južni Vijetnam kao američka savezna država.

Kennedy je upotrijebio ograničene vojne akcije kako bi spriječio širenje komunizma, odlučan u svojoj namjeri da čvrsto stane protiv njega. Njegova politika je uključivala političku, ekonomsku i vojnu potporu za nestabilnu vladu Sjevernog Vietnama. Gerilska borba između Sjevera i Juga se nastavila, Diemova nepopularnost je rasla i vojna situacija se pogoršavala. Komunističke gerile su organizirale južnovijetnamsku fronti nacionalnog oslobodenja (FLN) koja je bila povezana sa komunističkom vladom Sjevera. Vođa Sjevernog Vijetnama Ngo Dinh Diem je zamolio Kennedija za pomoć i vojnu opskrbu te je između 1955-te i 1961-e 650 milijuna vojnika poslano u Sjeverni Vijetnam.

Na iznenađenje presjednika Kennedija Diem i njegov moćni šurjak su ubijeni.

 Johnsonova politika u Vijetnamu nakon Kennedyjevog ubojstva

   Johnson je vjerovao da Amerika ima obavezu oduprijeti se komunizmu u Vijetnamu, te je podupro ulazak Amerike u rat. Prvotnu potporu ratu je pokazao poslavši 5 tisuća vojnika u Vijetnam.

Nakon što su komunističke sile napale američku bazu na Pleiku i uzrokovale smrt sedmero marinaca, Johnson je naredio bombardiranje Sjevera. Bombardiranje se nastavilo sve do 1972, međutim ta akcija je imala malo efekta u ograničavanju potpore Sjevernog Vijetnamska južnovijetnamskoj Fronti nacionalnog oslobodenja (NLF).

Oko 100,000 vojnika je poslano u Južni Vijetnam do 965-te , te još 500,000 do 1967-e. Želja za pobjedom u Vijetnamu se smatrala ključnom za nacionalnu sigurnost i prestiž Amerike.

Tet Ofenziva (1968.)

Sa snagama SAD-a još uvijek na Khe-Sanhu Vijetkong je lansirao Tet ofenzivu, veliku „generalnu ofenzivu“ koju je  Ho Chi Minh na čelu vijetnamskih komunista planirao godinama. Na Vijetnamsku Novu godinu, postrojbe Vijetkonga su izvršile napad na baze SAD-a u Vijetnamu, te strateški iznenadile Amerikance.

Vodile su se intenzivne borbe, ali sile SAD-a su uspjele tokom sljedećih tjedana ubiti ili zarobiti većinu vijetnamskih vojnika. Najteža borba se dogodila u gradu Huen, staroj vijetnamskoj prijestolnici koju je NVA pokorila par tjedana prije no što su ga trupe SAD-a ponovno preuzele. Borbe su se odvijale sve do Sajgona preuzimajući ulice. Fotograf jednih lokalnih novina je snimio šefa policije, Nguyena Ngoc Loana kako na ulicama Sajgona samovoljno ubija vođu Vijetkongaca.Ta brutalna slika šokirala je američku javnost te postala primjer američkog mentaliteta.

Iako je Tet ofenziva brzo ugušena, bio je to ogromni politički poraz za vojsku SAD-a te za Johnsona jer se pokazalo da unatoč Johnsonovim predviđanjima rat još uvijek traje. Napad ne samo da je okrenuo milijune Amerikanaca protiv rata, već je razdijelio demokratsku stranku te cijelu vladu SAD-a na one koji su bili za i protiv rata.

Velika ironija je bila ta što je Tet ofenziva bila ustvari taktička pobjeda  SAD-a. NVA je uspjela zadržati teritorije kratak period, dok je 40,000 vijetnamskih komunista umrlo što je velik broj ako ga usporedimo sa Amerikancima i južnim Vijetnamcima koji su zajedno izgubili 3000 ljudi. Tet ofenziva je također zadala ozbiljne udarce vojsci HO Chi Mingha.Vijetnamski rat je ustvari bio prvi rat u povijesti SAD-a u kojem američka vojska nije izvoljevala pobjedu pa je potaknuo mnoge promjene u američkom društvu, najviše u pogledu ljudskih i građanskih prava.